ПРОПУХ

Ne pišem blog već neko vrijeme jer ih čitam, a čitam i fejsbuk statuse pa ne stignem.
Osim blogova i profesionalne literature, trenutno čitam
Amartya Sen: "Identity & violence"
i
Ryunosuke Akutagwa: "Rashomon".
Zašto ovo naglašavam?
U posljednje vrijeme sam se uhvatila u ovisnosti o velikom dnevnom broju informacija, moram gledati CNN i Aljazeeru dok doručkujem, moram slušati radio na telefonu dok hodam, moram svakodnevno čitati novosti u politici, kulturi, članke - pa i trivijalne, tipa ko producira spotove za Lejdi Gagu, jednostavno moram da saznajem nove činjenice svaki dan. To je prilično kompleksna ovisnost i iziskuje dosta koncentracije, dok sam sa druge strane potpuno zapostavila knjige koje halapljivo kupujem na sajmovima i u prolazu, pa ih eto slažem na police i lažem sebe da ću početi sa čitanjem uskoro.
Nekidan je u dijelu grada nestalo el. struje na par sati. To me natjeralo da pomislim, prvo spontano "kako bih ja bez računara, tv-a, svjetla, mikrovalne, telefona..." a onda kako sam stvarno ovisna o predmetima koji se utakaju u zid. I eto, da skratim, doživjela sam prosvjetljenje i opuhala prašinu sa hrpe knjiga na čekanju, te uzela prve dvije sa najljepšim koricama. :)